Kako libanonska vlada stopira vanjsku pomoć zbog očuvanja konfesionalne korupcijske strukture

Krajem ožujka libanonski predsjednik Michel Aoun odbio je prijedlog imenovanog premijera Saada al-Haririja u vezi sa sastavom nove vlade. Slom pregovora pokazuje da unatoč produbljivanju socijalno-ekonomske krize, političke skupine nisu u stanju razviti zajedničku viziju za obnovu države. EU, UN i Svjetska banka uključili su se u inicijative s ciljem poboljšanja situacije u Libanonu. Međutim, politički zastoj prijeti provedbi njihovog sukreiranog plana reforme "3RF".

Značaj ekonomske i političke krize u Libanonu za politiku drugih zemalja u regiji i zapadnih zemalja proizlazi iz njegove uloge u smještaju regionalnih migranata i suprotnih interesa suparničkih zemalja na Bliskom istoku. Unatoč promjeni vlasti otkako su protesti započeli u listopadu 2019. godine, politički slom zemlje produbio se eksplozijom u luci Beirut prošlog kolovoza. Tadašnji premijer Hassan Diab dao je ostavku, a dva mjeseca kasnije parlament je izglasao imenovanje al-Haririja za šefa vlade, postavši treći premijer imenovan od početka 2020. Međutim, unatoč potpori Haririju iz Francuske, Rusije i arapskih monarhija u Perzijskom zaljevu, vladin sastav koji je predložio Hariri nije dobio odobrenje predsjednika Michela Aouna, potrebno za formiranje vlade. Aoun je tražio da se trećina ministara poveže s propredsjedničkom strankom Slobodni domoljubni pokret ili Hezbollahom, koji joj se pridružio. Ispunjavanje ovih zahtjeva dalo bi Aounovim saveznicima priliku da raspuste vladu jer ustav kaže da ostavka trećine ministara prisiljava na ostavku cijele vlade. Hariri, predsjednik stranke Budući val nije prihvatio ovaj zahtjev.