Kako je svijet krivo shvatio Južni Sudan

Međunarodna potpora za Sudansku narodnu oslobodilačku vojsku/pokret (SPLA/M) pod vodstvom Johna Garanga, što je najzad dovelo do odvajanja Južnog Sudana, temeljena je na pojednostavljenoj pretpostavci da će afrički i kršćanski jug predstavljati drugačiji put vladanju od arapskog i muslimanskog sjevera Sudana. Pogled u političku kulturu autonomnog Južnog Sudana (2005-2011) i nezavisne države Južni Sudan od 2011. naovamo pokazuje da je ta pretpostavka bila netočna. Vlada SPLM-a ponavlja iste oblike političkog ponašanja koje su razvijene u Khartoumu zahvaljujući povijesti zajedničkog iskustva u pansudanskom političkom okruženju i prijenosa ideja sa sjevera na jug.

U posljednjem desetljeću postojale su tri točke promjene u Južnom Sudanu, koje su postale oblik zapadnjačkog tumačenja što se dogodilo u Sudanu. To su događaji 2005., 2011. i 2013. I dok su prva dva događaja (autonomija i nezavisnost) entuzijastično prihvaćeni kao glavni koraci prema slobodi i jednakosti, posljednji je bio snažan udarac optimizmu i dovođenje u sumnju utemeljenih zapadnih pogleda na svijet. Stvarnost na terenu i regionalni kontekst nikako nisu išli u korak s dugoročnim razumijevanjem prirode Južnog Sudana, koji je trebao ojačati slobodno društvo i razviti političku kulturu koja bi bila barem različita ako ne i dijametralno suprotna onoj u Khartoumu. U stvarnosti, radi se o jednoj pansudanskoj političkoj kulturi.