Kako je europski kolonijalizam uništio ogromne dijelove svijeta - Priča 3: Stvaranje dvojne ekonomije i ekonomska pljačka Južne Afrike

Južna Afrika zemlja je velikih ljepota i kvaliteta, ali divovskih kontrasta koje su rijetko gdje vidljivi. To je najvidljivije prilikom prelaska granice između pokrajine KwaZulu-Natal, ranije Natal i Istočnog kapa, nekadašnjeg Transkeija. Granica ide rijekom Great Kei. Na istoku rijeke u Natalu, duž obale, imućna su imanja uz more na širokom pojasu pješčanih plaža. Unutrašnjost je prekrivena bujnim zelenim plantažama šećerne trske. Ceste su predivne i osjeća se blagostanje. Preko rijeke, u bivšem Transkeiju, nalazi se nešto što kao da pripada drugom vremenu. Područje je uvelike devastirano. Krajolik nije zelen već smeđ. Umjesto modernih kuća, ljudi žive u sklepanim potleušicama i kuhaju na otvorenoj vatri. Život se odvija primitivno. Zašto? Ne zbog prirodnih procesa već zbog "dvojne ekonomije" koju su stvorili europski kolonizatori.

Južna Afrika za razliku od većine Crnog kontinenta izbjegla je najštetnije učinke trgovine robljem i ratova koje je ista prouzročila. Prvi važniji dodir Južnoafrikanaca s Europljanima dogodio se onda kada je Nizozemska istočnoindijska kompanija osnovala bazu u Zaljevu Table, danas luci Cape Town 1652. U ovo vrijeme, zapadni dio Južne Afrike bio je rijetko naseljen, a ponajviše su ga nastanjivali lovci-sakupljači zvani narod Khoikhoi. Dalje na istoku, u nečemu što se sada zove Ciskei i Transkei, obitavala su gusto naseljena afrička društva specijalizirana za poljoprivredu. Isprva nisu bili u intenzivnom dodiru s novom nizozemskom kolonijom, niti su se upuštali u robovlasništvo. Južnoafrička država bila je dosta udaljena od tržnica robljem, a stanovnici Ciskeija i Transkeija, znani kao i Xhosa, bili su dovoljno udaljeni otoci da ne privuku ničiju pozornost. Kao posljedica, ova društva nisu osjetila mnoge štetne tijekove koji su udarili na zapadnu i središnju Afriku.