Ispod službenih poruka i ratne buke sada izbija nešto daleko opasnije za Washington od samog bojišta: sumnja u motive, lojalnosti i stvarne centre moći.
Napad na Iran ima tolike političke kontradikcije da su iste negdje morale probiti zid i pojaviti se u javnosti. To je danas učinio Joe Kent, direktor američkog Nacionalnog protuterorističkog centra. Mnogi bi pomislili da će prva linija koja će se oteti kontroli biti Tulsi Gabbard, Trumpova šefica obavještajnih službi koja je prije ulaska u administraciju možda bila i najsnažniji glas protiv imperijalističkih ratova na cijeloj američkoj političkoj sceni uopće. No, to se, iz razloga o kojima možemo samo nagađati, nije dogodilo, bar ne za sad. Ali Joe Kent se odvažio i rekao ono što je bez sumnje mnogima u Americi na pameti, čak i diljem strukture establišmenta - ovo je rat koji je pokrenut bez ikakve osnove, bez ikakve, čak i za Ameriku, jasne sigurnosne misije. Nadalje, ovo je rat koji je trebao prvenstveno Izraelu. Da, Amerika već preko 40 godina želi srušiti Iran, u to nema dvojbe, ali ovakvo zaletavanje u rat koji ima tolike predispozicije da se obije Washingtonu o glavu, vrlo vjerojatno nije bio "autentično američki plan", već izraelski.
I tu rasprava postaje dublja. Zapravo ona se već jako intenzivno vodi točno ispod zaštitnoj sloja mainstream vijesti, a možda tek sad pronalazi put "do vrha". Za neupućenog Amerikanca (ili bilo kojeg drugog promatrača), ovo još nije "vruća tema", ali tko god prati situaciju ispod površine zna do koje mjere se usijala rasprava o izraelskom upravljanju američkom vanjskom politikom, naročito u doba Donalda Trumpa. Ironično, postoji vrlo konkretna - i argumentirana - mogućnost da se ponovno rasplamsa teorija o "stranom agentu u Bijeloj kući", ali sad stvarna, ne lažna "Russiagate" konstrukcija.