Izuzetna važnost kriptografije u modernom poslovnom komuniciranju i zašto se u nekim državama kriptografija smatra oružjem

Razvojem tehnologije u posljednjem stoljeću došlo je do primjene informacijskih tehnologija kao sredstva prijenosa podataka. Mnogi od tih podataka namijenjeni su samo određenoj zajednici ili određenom pojedincu. Kako bi se osigurao prijenos podataka između dvije točke, razvila se posebna znanstvena disciplina koja se bavi zaštitom podataka, kriptografija, a sam korijen naziva potječe iz starogrčkog jezika i znači tajnopis. Osnovni cilj primjene kriptografskih metoda je nesmetana komunikacija između pošiljatelja i primatelja na takav način da eventualni protivnik, treća osoba, ne može razumjeti njihove međusobne tajne poruke. S kriptografijom je usko povezana suprotna znanstvena disciplina – kriptoanaliza čiji je cilj otkrivanje postupaka za čitanje kriptiranih poruka. Obje znanstvene discipline obuhvaćene su širim pojmom - granom znanosti pod nazivom kriptologija. Početni tekst kojeg pošiljatelj namjerava prenijeti primatelju naziva se otvoreni tekst. Postupak za pretvaranje otvorenog teksta u šifrirani tekst, šifrat ili kriptogram, naziva se šifriranje, a suprotni postupak čijom primjenom se ponovo dobiva polazni otvoreni tekst je dešifriranje. U svijetu računala kriptografija se ne primjenjuje isključivo kod prijenosa poruka, podataka, između pošiljatelja i primatelja, nego i za zaštitu podataka na vlastitom kompjuteru ili mreži pred neovlaštenim osobama. Osnovni zadatak kriptografije je omogućiti dvjema osobama sigurnu komunikaciju putem nesigurnog komunikacijskog kanala, tako da treća osoba koja može nadzirati kanal ne može razumjeti poruke. Danas je primjena kriptografije široka, prvenstveno zbog mnogo nesigurnih komunikacijskih kanala poput telefonske linije, računalne mreže, te ostalih. Usluge za društveno povezivanje primarno su fokusirane na stvaranje zajednice istomišljenika ili povezivanje određene skupine ljudi, prvenstveno putem interneta. Ove usluge također se mogu oblikovati kao poslovni sustavi, stvarajući raznorazne mogućnosti prilagodbe među korisnicima tog sustava. Društveno povezivanje i slične usluge danas su jedan od najpopularnijih načina komunikacije. Poslovne primjene takvih usluga su danas vrlo raširene, stoga se poslovni sustavi oblikuju s posebnim oprezom. Primjena kriptografije je ovdje ključna za stvaranje zaštićenih prijenosa putem nesigurnih komunikacijskih kanala, te omogućavanje izvršavanja poslovnih transakcija bez ometanja vanjskih sudionika. Kriptografija se također na veliko koristi i u svakodnevnom životu: sigurnost kartice bankomata, računalne lozinke su nekriptirane na vašim osobnim računalima, cjelokupno elektroničko trgovanje ovisi o kriptografiji.

Duga povijest zaštite podataka
Prva dokumentirana uporaba kriptografije pri pisanju datira oko 1900. prije Krista, kad je jedan Egipćanin iskoristio nestandardne hijeroglife pri pisanju. Neki eksperti se svađaju oko toga dali se kriptografija spontano pojavila u neko vrijeme nakon što je otkrivena tehnika pisanja, s primjenama počevši od diplomatskih nota do ratnih planova. I u doba Cezara, prije 2000 godina, ljudi su se bavili problemom zaštite poruka i raznih podataka od čitatelja kojima oni nisu bili namijenjeni. Cezar je za današnje pojmove primijenio vrlo jednostavan način šifriranja koji se svodio na obično pomicanje slova za tri mjesta abecede. Umjesto svakog slova početnog, otvorenog teksta u poruci je korišteno slovo pomaknuto za tri mjesta desno. Na primjer, umjesto slova A koristilo se slovo D, umjesto slova B slove E i tako dalje. U narednim stoljećima supstitucijski način šifriranja doživio je znatan napredak pa su tako u šifriranje uvođeni polialfabetski sustavi, jedno slovo polaznog teksta moglo se zamijeniti s više slova, a ne samo s jednim, šifriranje blokova slova umjesto pojedinačnih slova ili istovremena zamjena većeg broja slova polaznog teksta s većim brojem slova u šifriranom tekstu. Osim supstitucijskog načina šifriranja poruka, već nekoliko stoljeća u upotrebi je i transpozicijski način šifriranja. Kod takve vrste šifriranja slova polaznog teksta se ne mijenjaju drugim znakovima, ali se zato mijenja njihov međusobni raspored kako bi se dobio nečitljiv tekst. Tijekom dugih godina nije napredovalo samo šifriranje poruka nego, naravno, i njihovo razbijanje, to jest različite metode kriptoanalize. Za primjer pretpostavimo da znamo jezik na kojem je izvedeno supstitucijsko šifriranje poruka, npr. Cezarov način. Za većinu jezika poznata je frekvencija pojavljivanja slova abecede u riječima tog jezika. Zato se može zaključiti da najčešće korištena slova u šifriranom tekstu odgovaraju najčešće korištenim slovima u originalnom tekstu uz odgovarajuće pomicanje slova. Na taj način bitno se smanjuje broj mogućih kombinacija koje treba provjeriti kod dešifriranja teksta, odnosno ubrzava se postupak dešifriranja. Dvadeseto stoljeće bilo je posebno burno u svijetu kriptografije, dva svjetska rata i mnogo raznih sukoba u kojima je kriptografija odigrala značajnu ulogu. William Frederick Friedman (kasnije poznat kao otac američke kriptoanalize) prvi je uveo pojam "kriptoanaliza". Kriptografiju su rado koristili i kriminalci, a jedan vrlo slikovit primjer je iz razdoblja prohibicije. Da bi mogli švercati alkohol koristili su vrlo komplicirane sustave šifriranja koji su u to vrijeme bili vrlo napredni. 1923. Arthur Scherbius proizvodi svoj najslavniji proizvod - široko poznatu Enigmu. Ona je prvotno trebala biti komercijalni proizvod, ali nije uspjela pa su je preuzeli njemački nacisti. Oni su je poboljšali pa je postala glavni uređaj za šifriranje u nacističkoj Njemačkoj. Prvi je njenu šifru slomio jedan poljski matematičar na osnovi ukradenog primjerka šifriranog teksta i dnevnih ključeva za tri mjeseca unaprijed. Kasnije su uspješno razbijene i druge Enigmine šifre prvenstveno pod vodstvom Alana Turinga.