Masovni udar na Libanon odmah nakon objave primirja otvara ključno pitanje, koristi li Izrael predah za rušenje svakog izgleda za mir.
Masovni izraelski udar na Libanon, izveden svega nekoliko sati nakon objave dvotjednog američko-iranskog prekida vatre, djeluje kao najjači dosadašnji pokazatelj da izraelsko vodstvo nema namjeru prepustiti regionalni ritam diplomaciji. Izrael je objavio da je gađao više od stotinu zapovjednih središta i vojnih lokacija Hezbollaha u Bejrutu, dolini Bekaa i na jugu zemlje, a libanonske službe su najprije govorile o 254 mrtvih, dok je već sljedećeg dana broj poginulih premašio 300. Napadi su pogodili i civilnu infrastrukturu, uključujući područje uz bolnicu Hiram i vozilo hitne pomoći, zbog čega su Ujedinjeni narodi govorili o užasnim prizorima razaranja koji ugrožavaju tek rođeni mir.
Središnji problem leži u samoj definiciji tog prekida vatre. Pakistan, koji je posredovao između Washingtona i Teherana, objavio je da se primirje odnosi na cijelu zonu sukoba, uključujući Libanon. Iran je još od sredine ožujka preko posrednika slao poruku da bilo kakav dogovor mora obuhvatiti i Hezbollah, a izvori bliski toj skupini rekli su da je ona po stupanju primirja na snagu doista zaustavila vatru prema sjeveru Izraela i prema izraelskim snagama u Libanonu. Istodobno su Jeruzalem i Washington odmah povukli vlastitu granicu i ustvrdili da Libanon nije obuhvaćen sporazumom. U tom raskoraku Libanon je pretvoren u prostor na kojem jedna strana testira koliko daleko može ići, a da se formalno i dalje poziva na primirje.