Svaka država na neki način provodi društveni i demografski inženjering sama nad sobom. Neke to rade stihijski i samo kako bi udovoljile potrebama velikog kapitala (europsko udovoljavanje krupnom kapitalu dovođenjem jeftine migrantske radne snage). Onda pak imamo države kao što je Izrael gdje pitanje demografija postaje pitanje i opstanka i hegemonije. Mnogi znaju opća načela te politike, primarno kroz potiskivanje Palestinaca, ali u isto vrijeme mnogi nisu svjesni koliko se pritom provodi "fini inžinjering" po pitanju samih židovskih frakcija unutar Izraela i zašto je to presudno za formiranje politike.
Ta priča dobiva jednu puno dublju logiku kad se, kao što ćemo vidjeti, u nju uključe jedan bivši izraelski premijer, notorni pokojnik Epstein, i Rusija kao presudni "rezervoar" koji će oblikovati Izrael kakvog znamo - i kakvog ćemo, ako se određeni planovi ostvare, tek upoznati. Jer znamo da je Izrael nastao 1948., ali moderni Izrael, onaj koji planira puno dalje od svojih granica, koji promatra Bliski istok kao zonu svoje dominacije, zapravo nastaje tek 90-ih godina, na ruševinama druge države. Tu počinje priča koja je neophodna za shvaćanje svih trenutačnih i skorašnjih sukoba.