Iza naftne kulise kriju se veći povodi: Venezuela je puna zlata, koltana, i rijetkih metala koji su neophodni i Washingtonu i Pekingu
Rudnici u južnoj Venezueli ključni su za globalnu tehnologiju. Kina je već snažno ušla, Amerika je sad silom želi izbaciti i uzeti sve za sebe.
Objavljeno
Kad god se govori o Venezueli u medijima, priča se vrti oko nafte. Spominju se najveće rezerve nafte na svijetu, sankcije, krize cijena i pregovori o proizvodnji. No ispod te površine skriva se puno šira priča. Venezuela je jedna od resursno najbogatijih zemalja planeta ne samo po nafti, nego po čitavom spektru minerala i sirovina koje su ključne za industriju 21. stoljeća. Tko god želi ozbiljno razumjeti zašto se Washington uporno vraća na temu Venezuele, mora pogledati u zlato, koltan, rijetke metale, boksit, željeznu rudu i plin.
Da, Venezuela ima i ogromne rezerve prirodnog plina, među najvećima na svijetu, što je već samo po sebi dovoljno da bude dugoročna energetska sila (ili dugoročno pokorena ) čak i da nafta jednog dana izgubi dio centralne uloge. Ključni prostor gdje se koncentrira ne-naftno bogatstvo je jug zemlje, takozvana Gvajanska ploča. Ondje se nalaze ležišta zlata, željezne rude, boksita, dijamanata, nikla, bakra i cijelog niza drugih minerala. Madurova je vlast taj prostor 2016. formalno pretvorila u Orinoco Mining Arc, ogroman rudarski pojas koji zauzima oko 12% teritorija Venezuele i koji se često opisuje kao podzemni trezor vrijedan bilijune dolara.