Iskorištavanje povijesti i državni propagandni alati: Kineska politika sjećanja

Kineska politika sjećanja uobičajeno se svodi na japansku okupaciju između 1931. i 1945. godine. Kineske vlasti to razdoblje opisuju kao kumulativni trenutak "nacionalnog poniženja" koji je započeo, između ostalog, zbog podjele interesnih sfera između kolonijalnih sila u 19. i 20. stoljeću. Zasluge Kineske komunističke partije u procesu oslobođenja od japanske okupacije pretjerane su kako bi izgradile uvjerenje u kinesko društvo da je stranka također u stanju vratiti Kinu na svoje pravo mjesto na globalnoj sceni. Kineske vlasti također jačaju nacionalističko stajalište u društvu kako bi potaknuli potporu njihovoj vanjskoj politici.

Kineska politika sjećanja je državni propagandni alat koji služi za izazivanje određenih reakcija među društvom, podjednak i propagandi koju vode Sjedinjene Države u sjećanju na Korejski rat, Vijetnamski rat i druge ratove koje je američki imperij vodio tijekom Hladnog rata. Za Kinu, posebno je značajan rat s Japanom i iskustvo japanske okupacije. Kina naglašava da je bila prva država koja je podnijela oružani otpor protiv moći Osovine, borila se u najdužem razdoblju i imala najveće žrtve (više od 30 milijuna ubijenih). Sudbina Kineza koji su doživjeli tijekom japanske okupacije uspoređuje se sa uništenjem europskih Židova nacističkoj Njemačkoj i često se naziva "kineski holokaust".