Imunitet diplomatskih agenata (I. dio)

Uvod
Slanje diplomatskih predstavnika u druge zemlje postojalo je još u antičkoj Grčkoj, a slična je praksa zabilježena u Indiji i Rimskom Carstvu. Uspostavljanje diplomatskog prava zasnovano je na želji država se njihovi diplomatski odnosi zasnivaju na stabilnoj i uređenoj osnovi. Već tada se došlo do zaključka da nije moguće održavati produktivne diplomatske odnose ako diplomati i konzuli moraju živjeti u strahu od zatvora zbog politike i stavova zemlje koju predstavljaju ili zbog stvarno ili izmišljenog kaznenog ili drugog djela koje mu se stavlja na teret.

Upravo zbog toga postoje diplomatske privilegije i imuniteti, a što podrazumijeva povlastice i izuzeća koje međunarodno pravo priznaje i jamči diplomatskom predstavništvu države šiljateljice radi osiguranja obavljanja funkcija diplomatskog predstavništva koje vrše diplomatski agenti. Cilj diplomatskih imuniteta i privilegija je uspješno osiguravanje obavljanja dužnosti, a ne davanje povlaštenog položaja pojedincu i zlouporaba tih povlastica i privilegija od strane diplomatskih agenata.
Poseban problem predstavlja postupanje određenih upravnih tijela, konkretno policije, zemlje primateljice prema diplomatskom agentu. U člancima ćemo dati prikaz diplomatskih imuniteta i privilegija, njihovo trajanje, koje su vrste imuniteta diplomatskih agenata i njegovog osoblja s naglaskom na kaznenoprocesni imunitet i postupanje policije odnosno policijskih službenika prema osobama s diplomatskim imunitetom i povlasticama.