Europski eksperiment u Ukrajini tone sve niže

Trećeg siječnja najkarizmatičniji odmetnik bivšeg sovjetskog prostora, bivši predsjednik Gruzije i bivši guverner regije Odesa Mihail Saakašvili dobio je konačnu odbijenicu za azil u Ukrajini, čime se maknula ključna prepreka za njegovo izručenje voljenoj mu Gruziji. Ukoliko će se Saakašvili deportirati u svoju zemlju, tamo će se suočiti sa sudom i vjerojatno dugogodišnjom zatvorskom kaznom. No, ovdje ne istražujemo što se dogodilo Saakašviliju, već zašto su Ukrajinci, njegovi veliki zaštitnici, odjednom odlučili odbaciti Saakašvilija.

Dok je bio guverner Odese, Saakašvili se našao u problemima s ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom. Šef ukrajinske države je, kao i svi drugi predsjednici, guverneri i cjelokupna politička elita, produžena politička ruka gospodarsko-oligarhijskih klanova koji su podijelili zemlju na nekoliko velikih cjelina. Najžešći su Dnjepropetrovski, Harkovski i Lvivski klan, dok je klan Odese podosta u zaostatku za ovim velikanima organiziranog kriminala, korupcije i kleptokracije. Saakašvili se počeo bahatiti u Odesi, što je posebno išlo na živce vlastima u Kijevu koje su smatrale kako se gruzijski bjegunac mora ponašati sa zahvalnošću, a ne stvarati poteškoće i talasati svojim neostvarivim izjavama o demokraciji i pobjedonosnom hodu prema blagostanju. Stoga su ukrajinske vlasti odlučile pronaći najbrži način za njegovo micanje.