Europska tragična svjedočanstva: Vidjeti kroz paravane iza kojih se fašizam čuva u kavezima samo da bi bio oslobođen u pravom trenutku

Kad je Rusija pokrenula napad na Ukrajinu početkom 2022. godine Moskva je, očekivano, iznijela cijeli niz svojih "razloga" za ulazak u rat. Iz striktno geopolitičkog aspekta zapravo je bio samo jedan, činjenica da se NATO potvrdio kao vojni savez antagonistički nastrojen prema Rusiji s tendencijom prodiranja prema njenim granicama. Ruski predsjednik Vladimir Putin u jesen 2021. dao je u konferencijskom pozivu američkom kolegi Joeu Bidenu vrlo jasan ultimatum - Amerika, kao ključna (i de facto upravljačka) sila NATO saveza mora se javno obvezati da neće primiti Ukrajinu u svoje redove. Nakon što je Biden podjednako jasno dao do znanja da takvih obećanja neće biti, rat je postao skoro pa neizbježan te će buknuti nekoliko mjeseci kasnije.

Ali postojao je tu i cijeli niz drugih "razloga" koje je Moskva isticala, uključujući i samog Putina. U svojim vojnim "Urbi et Orbi" izlaganjima, naročito na samom početku rata, Putin je znao pričati na dugo i široko o povijesnim uzrocima konflikta odlazivši pritom i po nekoliko stoljeća unatrag. I bilo je jasno već tada da će se Rusija oslanjati samo na Rusiju, jer ti dugački monolozi (jednom od njih bio je izložen i Tucker Carlson kad je uspio dogovoriti intervju s Putinom u Moskvi) nikako nisu mogli zadobiti ni simpatije ni potporu svijeta (a svijet je znatno veći od tzv. Zapada). Povijesni razvoj prostora koji se danas nazivaju Rusija i Ukrajina je, kako bi se i očekivalo, krajnje kompleksan i uvelike bi trebao biti poslastica samo za strastvene povjesničare, nikako ne za rukovodioce. Svako zadiranje u povijest dublju od našeg kolektivnog sjećanja (recimo provizorno da je to stoljeće, možda dva unatrag) je plodno tlo za revizionizam i, pojednostavljeno govoreći, stvaranje uvjeta gdje pravih uvjeta nema.