Egipatsko-rusko partnerstvo u kontekstu geopolitike: Može li se odnos nastaviti tamo gdje je stao u vrijeme Nassera?

U posljednjih nekoliko mjeseci ruska pozornost prema Bliskom istoku značajno se povećala, te Moskva sada sudjeluje u gotovo svakoj značajnijoj regionalnoj inicijativi. To se događa djelomično i zbog toga što su ograničene ruske politike prema Europi, uslijed sankcija koje je Europska unija nametnula Rusiji. Stoga se Kremlj okrenuo boljim političkim i gospodarskim mogućnostima u dijelu svijeta koji je povijesno imao dobre odnose s Rusijom. Iz tih povijesnih iskustava, Rusija može izvlačiti pouke, te ne pratiti sovjetsku politiku. I dok je ruska prisutnost u iranskim pregovorima, "Big Four" pregovorima između Izraelaca i Palestinaca, te u pronalaženju rješenja u Siriji već institucionalna, iza javne scene Rusi pronalaze regionalne moćnike putem čega bi mogla uravnotežiti interese u regiji, prije svega nasuprot onih američkih.

Kako su Rusi tradicionalno bliski Iranu i Siriji, mnogi promatrači smatraju da je ruska politika na Bliskom istoku prošijitska. Takvo je razmišljanje pregrubo. Prije svega, mnogobrojni ruski muslimani su velikom većinom suniti, te svaki korak koji se radi u Kremlju mora imati na umu tu činjenicu, na što su reagirali i neki viđeniji (i Kremlju skloni) muslimanski vođe u samoj Rusiji. Iako je istina da su odnosi Moskve s Teheranom i Damaskom dobri, Rusija je krenula dalje i time obznanila da regionalne denominacijsko-političke zavrzlame ne znače ništa za pronalaženje novih političkih i ekonomskih teritorija. Među njima nalazi se i Bahrein, dugogodišnji američki saveznik i dom američke Pete flote. Rusija trenutačno vidi Manamu kao glavnog partnera u Perzijskom zaljevu. Bilateralna agenda puna je energetske suradnje, ulaganja i financijskog sektora. Krajem listopada 2014. Vladimir Putin i bahreinski kralj Hamad bin Isa al Halifa našli su se u Sočiju, te je pokrenuta po prvi puta izravna zrakoplovna veza, pri čemu se Bahrain Gulf Air nada novom dobrom "hubu" preko Moskve. U Bahreinu se vodi dugogodišnja borba šijitske podčinjene većine prema jakoj vladajućoj sunitskoj manjini, koja svoju poziciju osigurava sunitskom vojskom popunjenom vojnicima iz drugih muslimanskih država. Susret između Putina i Halife jasno pokazuje da Kremlj nije niti neće podržavati samo jednu stranu u inače umjetno izgrađenom sukobu sunita i šijita.