Druga sila NATO saveza: Koliko je Turska vojska zapravo efikasna?

Turska je druga najveća sila NATO saveza i ključan saveznik Zapada na Bliskom istoku. S vojskom koja broji više od 600.000 aktivnog osoblja, vojne snage Republike Turske su odmah iza SAD-a po brojnosti u NATO-u. No nedavni događaji poput vojnog puča protiv Erdogana, sudjelovanje turskih vlasti u rušenju Assada, sukob s Kurdima te invazija sjeverne Sirije su ponovno privukli međunarodnu pozornost na tursku vojsku. I dok neki naglašavaju brojnost kao njezinu glavnu prednost, drugi ističu manjak modernizacije zbog koji nije u stanju tehnološki parirati vojskama Francuske ili Izraela.

Turske oružane snage se sastoje od kopnenih, pomorskih i zračnih snaga pod zapovjedništvom Generalnog Stožera, a Žandarmerija i Obalna straža mogu djelovati u sklopu vojnih snaga za vrijeme rata, ali se obično nalaze pod nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova.

Divovski povijesni skok za tursku vojsku dogodio se 1952. kada je Turska postala članica NATO-a, nakon čega je geopolitički i vojni značaj zemlje brzo porastao, posebno tijekom kubanske raketne krize. Naravno, članstvo u NATO-u zahtjeva svoje troškove. U godinama koje su uslijedile turska vojska je prošla kroz sveobuhvatnu reformu i modernizaciju kako bi zadovoljila zapadne vojne standarde.

Danas je Turska jedna od najvažnijih zemalja NATO-a, koja kontrolira Bospor i Dardanele, ostvaruje snažne gospodarske i energetske veze s Europom, Bliskim Istokom i Kavkazom, te pruža NATO-u preko 500.000 aktivnog vojnog osoblja, što ju čini vrijednim saveznikom za zapadne sile.