Europa ne bira kočnicu nadohvat ruke i neprestano ističe potrebu pripreme na "veliki rat za par godina" - zar misli da će Rusija čekati neprijatelja da bude spreman?

Danska je u posljednja dva dana zatvarala aerodrome zbog višestrukih upada neidentificiranih dronova, uz uzbunu i nad vojnim bazama. Policija i vojska govore o "sustavnim" upadima, vlada o "hibridnom napadu", a dio europskih dužnosnika to povezuje s "državnim akterima". Istodobno, Poljska je ranije ovoga mjeseca srušila dronove u svom zračnom prostoru, Rumunjska je dizala lovce, a Estonija je zbog ruskog preleta vojnih zrakoplova aktivirala konzultacije po članku 4. NATO‑a. Moskva sve optužbe odbacuje.

U New Yorku, na marginama UN‑a, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponavlja da je ukrajinska kriza "zapadno orkestrirana" i da NATO i EU "de facto vode rat" protiv Rusije. S druge strane, niz europskih vlada posljednjih tjedana sve otvorenije govori o "pripremama za veći sukob unutar nekoliko godina". U tom gustom političkom zraku, neidentificirani dronovi iznad danske infrastrukture djeluju kao prijelomni simptom – incidenti na rubu, ali (za sad) ispod praga izravnog oružanog odgovora.

Danska policija navodi da su letjelice viđene oko više aerodroma i vojnih lokacija te iznad Sjevernog mora, što je na kratko paraliziralo civilni i vojni promet. Vlasti zasad ne pucaju na dronove zbog "rizika za sigurnost", ali pojačavaju zaštitu kritične infrastrukture. U Poljskoj je pristup radikalniji - tamo su sumnjivi dronovi obarani, a Varšava je bila među prvima koja je zatražila konzultacije saveznika. U europskim prijestolnicama raste pritisak za ubrzana ulaganja u protudronske kapacitete, jer, ako sve jest kako se tvrdi da je - zračni prostor EU‑a je porozan.

Analitički okvir je, međutim, širi i opasniji. Nakon što je u kolovozu na Aljasci održan sastanak Trump–Putin, u kojem se, makar i škrto, otvorio kanal za prekid vatre, činilo se da postoji prozor za mirovni proces. Rusija je signalizirala da ne odbacuje dogovor koji bi stabilizirao liniju bojišnice i započeo političke razgovore. No, nakon što se američki predsjednik povukao od oštrijeg pritiska na Kijev da prihvati zamrzavanje sukoba, u Washingtonu je prevladala stara logika geopolitike - rast napetosti između Rusije i Europe strateški koristi Sjedinjenim Državama.