Divide et impera na balkanski način - nacionalizam u službi globalnog neoliberalnog kapitalizma

Neke šablone dominacije i očuvanja prevlasti čine se svevremenskima. Čini se pomalo nevjerojatnim da se, glede toga, neke stvari nisu promijenile stoljećima pa i tisućljećima. Pri tome ne smatram da nije došlo do ogromnih promjena u načinima proizvodnje i do tehnološkoga napretka, već naglašavam da se metode koje koriste vladajuće klase nisu u svojoj formi izmijenile otkako je klasnoga društva. Negri i Hardt [1] govore o imperiju različitom od imperijalizma i neprestano se referiraju na stari Rim. To valja uzeti sa zadrškom. Ono u čemu bilo kakvo referiranje na stari Rim drži vodu jest starorimska metoda vladanja – "Podijeli (zavadi) pa vladaj", ili latinski "Divide et impera" stvarno je djelotvorna i aktualna metoda dominacije, a pogotovo kada se upari sa šok-terapijama (po učenju neoliberala) te, napokon, kada služi za stvaranje dominacije na Balkanu. Negri i Hardt [2] čine grešku kada negiraju imperijalizam što će biti objašnjeno kasnije.

Miroslav Krleža izvrsno je primijetio da "kada se u balkanskoj krčmi ugase svjetla, zasijaju noževi". Uistinu, to gašenje svjetla predstavlja šok-terapiju [3] za koju 'šokeri' nisu ni potrebni – potrebna je samo "dobra volja nacionalizma" i "divide et impera" na djelu je u balkanskoj krčmi. Međutim, pridodajući mnoštvo 'šokera' tome čini buduću dominaciju sigurnom, a svjetski gospodar bez problema implementira svoju vlast među "balkanskim plemenima."