Dani nakon diplomacije: Kriza na istoku Europe počinje se prikazivati kao repriza europskog kolebanja pred Hitlerovim zahtjevima neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata

Kako se moglo i očekivati, tjedan rusko-američke diplomacije nije završio dobro. Dužnosnici su održali tri važna sastanka, u Ženevi, Bruxellesu i Beču, a kad je riječ o ruskim tzv. sigurnosnim zahtjevima u sva tri slučaja reakcija SAD-a i Zapada bila je jednoglasna - ni govora. I tako je Rusija i direktno čula točno ono što je mogla i predvidjeti kada je krajem prošle godine izašla u javnost sa svojim zahtjevima.

Jesu li sastanci u tri ključna diplomatska centra Europe imali ikakvog smisla? Jesu, ponajviše u onom smislu da dok traju razgovori ne traju oružani sukobi, ali više od toga baš i ne. Dobro, tu i tamo su dvije strane diplomatski zaključile kako se oko određenih pitanja "koordiniraju, recimo kad je riječ o pokušajima obnove nuklearnog sporazuma s Iranom i sl. Dakako, glavni fokus je na onome gdje se ne slažu, a to je prije svega ruska ideja da bi se NATO morao pravno i javno obvezati da se više neće dalje širiti prema istoku Europe. Po tom pitanju nije bilo dvosmislenih reakcija - NATO i njihovi šefovi iz Washingtonu su Rusiji jasno poručili kako takvo što ne dolazi u obzir te kako Rusija ne može NATO-u zabraniti da se širi, odnosno pojedinim državama da se priključuju ako to žele.