Hoće li dogovor Washingtona i Moskve označiti prvu točku kraja rata i ostaviti Europu na margini? Bruxelles gleda u čudu dok Trump, vodeći se svojim interesima, vraća Rusiju na globalno tržište

U posljednjim danima svjedočimo potencijalno značajnom pomaku prema postizanju barem djelomičnog prekida vatre u dugotrajnom ratu u Ukrajini. Iako su u ranijim fazama pregovora – poput onih održanih u Džedi – očekivanja bila veća (prvenstveno 30-dnevni cjeloviti prekid vatre na kopnu, zraku i moru), u novoj rundi razgovora, ovoga puta održanih u Rijadu, došlo je do konkretnih pomaka barem u odnosu na crnomorski prostor. SAD na čelu s Trumpom (koji je tek 2 mjeseca na vlasti, a čini se svakako duže) postigle su odvojene dogovore s Rusijom i Ukrajinom o sigurnoj plovidbi i obustavi vojnih napada u Crnome moru te oko prestanka napada na energetske objekte obiju strana. Čini se da je glavni cilj Washingtona – makar privremeno – spriječiti daljnju eskalaciju i doći do šireg primirja, što bi poslužilo kao osnova za pregovore o trajnom miru. Ovo dolazi nakon što je Trumpu postalo jasno da obustaviti ovaj rat ne samo da se neće moći "u 24 sata" već da će ovo biti jako teška, a možda i duga misija.

Sudeći prema izjavama i službenim priopćenjima, zajednička točka ruskih i američkih pregovora u Rijadu odnosi se na jamčenje sigurne plovidbe u Crnome moru, uklanjanje svake mogućnosti uporabe sile te zabranu korištenja komercijalnih brodova u vojne svrhe. Za Rusiju, koja je privremeno izgubila međunarodno uporište u pogledu poljoprivrednih izvoznih proizvoda, ovo je korak prema vraćanju pristupa svjetskim tržištima. S druge strane, Ukrajina naglašava kako je ključno da se Rusi svedu na pomorsku aktivnost samo na istočni dio Crnog mora, a svako "prelaženje postavljenih granica tumačit će se kao potencijalna agresija i time aktivirati pravo Kijeva na samoobranu".

Tu je i zahtjev Moskve da se ukinu sankcije ruskim bankama koje su ključne za međunarodnu trgovinu prehrambenim proizvodima i gnojivima te da se ponovno omogući njihovo korištenje globalnog financijskog sustava Swift. Oko toga će, čini se, predsjednik Trump imati značajne izazove: pritisak europskih sila i dijela američkih političara mogao bi mu otežati ispunjavanje obećanja Rusiji, barem bez dodatnih ustupaka s ruske strane.

S druge strane, ruski predsjednik Putin sada – prvi put nakon prekida prethodne inicijative za žitni koridor sredinom 2023. – pokazuje volju za djelomičnom normalizacijom prometa u Crnom moru, pogotovo ako će mu to pomoći u ponovnom plasiranju ruskog žita i gnojiva. Rusiji je nesumnjivo u interesu vratiti se snažnom izvozu, pogotovo zbog pritiska sankcija i potreba domaće ekonomije za novčanim priljevom. Iako Kremlj deklarativno traži "jamstva" od Zapada, u suštini je potreba za likvidnošću i oslobađanjem sankcioniranih banaka vrlo konkretan motiv. Upravo bi takva suradnja s Trumpovom administracijom mogla oblikovati neku vrstu trajne aranžiranosti: ako Washington doista iskorači i olakša Rusiji (ponovni) izlazak na svjetska (mahom zapadna) tržišta, Moskva bi mogla zauzvrat "spustiti loptu" u Ukrajini, barem na kratki rok.