Crna predviđanja za tržište rada: Jobless recovery - fenomen ekonomskog oporavka bez novih zapošljavanja

Fenomen "jobless recovery" pojavio se i još uvijek se pojavljuje nakon gospodarskih recesija, i to osobito u razvijenim zemljama. Primjerice u Americi su se stručnjaci isprva čudili ne mogavši naći odgovor na misterij koji se tiče divergentnih podataka o radnim mjestima nakon recesije prema službenim statistikama, i onim dobivenim putem anketa o potrošnji u kućanstvima. Ankete su, za razliku od statistike, pokazale da je došlo do kreiranja novih radnih mjesta, što se objašnjava činjenicom da službena statistika prati tekuće gospodarstvo, dakle subjekte koji su aktivni ili su prestali s radom, ali ne (za neko relevantno vrijeme) i novonastale izvore gospodarskih aktivnosti i kreiranje novih radnih mjesta.

Jedan od mogućih odgovora na tu pojavu bio je kako je u pitanju snaženje globalne konkurencije koje je dovelo do nemogućnosti povećanja cijena proizvoda i usluga te navelo poduzetnike da odustanu od planova investicijskih ulaganja. U ta ulaganja, dakako, ulazi i povećanje ljudskih potencijala, te su se poslodavci sve češće odlučivali na neke druge oblike zapošljavanja, osobito zapošljavanje na određeno vrijeme, kontigentsko zapošljavanje (putem građansko-pravnih ugovora), "just in time" zapošljavanja i isporuku dobara i usluga. Sve više se pribjegava outsorcingu kao novoj menadžment strategiji te gašenju neprofitabilnih i manje važnih pratećih ili podupirućih poslovnih aktivnosti. S druge strane, sve više investicijskih ulaganja ostvaruje se u uvođenju visokih tehnologija, što obično zahtijeva duboko zaduživanje i stoga racionalizaciju ostalih troškova.

Najdeblji kraj, opet, naravno, izvukoše radnici. Došlo je do smanjenja ljudskog potencijala koji je, uostalom, sve manje potreban jer dio poslova preuzima tehnologija. Iako su visoke tehnologije zacijelo jedan od važnih faktora u fenomenu "jobless recoveryja" nije sporno da se dijelom radi i o strahu poduzetnika od sve nesigurnijeg tržišnog položaja, neizvjesnosti opstanka na tržištu i obazrivosti u odnosu na daljnje širenje na tržištu. Nesporno, sigurnost zaposlenja sve više postaje dijelom povijesti u koju više nema povratka, radna snaga postaje sve mobilnija, a radnici se sve više moraju oslanjati na vlastite sposobnosti i vještine "plivanja" u toj tzv. mobilnosti s jednog na drugo radno mjesto. Ubrzan tempo nanovo zahuktale američke ekonomije plaća se velikim brojem "kolateralnih žrtava" među srednjom klasom. Naime, povećanje produktivnosti u ključnim sektorima i makroekonomski rast, u kontrastu sa sve većim brojem ljudi koji rade više poslova ne bi li preživjeli, kreirali su pripadnicima ove nacije osjećaj nesigurnosti. Ovaj osjećaj posljedica je niza događaja koji su obilježili posljednje dekade poput pucanja "dot com" balona ili bankrota Enrona koja je izazvala kontinuiranu eroziju povjerenja u korporativnu Ameriku.

Činjenica je da suvremene tehnologije nameću potrebu za brzom fluktuacijom i alokacijom radne snage, eliminirajući potrebu za mnogim tradicionalnim poslovima, istovremeno blagotvorno utječući na otvaranje novih tipova radnih mjesta. U ovom slučaju jaz između otkaza prekobrojnima i njihovog angažiranja na novim zadacima nije niti vremenski kratak niti jednoznačno određen, prije svega u sektoru visokosofisticiranih IT usluga, gdje je nelinearnost uzrokovana činjenicom da se te usluge mogu realizirati putem interneta, od inozemnih kvalificiranih izvršitelja.