Četiri godine pape Franje - Priprema li se puč protiv pontifa?

Kardinal Bergoglio je prije četiri godine, 13. ožujka, izabran za papu Franju, započinjući time papinstvo koje se po doživljenom doista može nazvati revolucionarnim. Od značajnih putovanja do iznenadnih dokumenata i izjava za tisak, ovih četiri godine su obilježene trenucima za sjećanje. Teško je odrediti što je u tom papinstvu značajnije, a vjerojatno jest da su svi trenuci jednako značajni. Ipak postoji jasno određivanje dosadašnjeg papinskog puta.

Papina putovanja na neki način to pokazuju. Rimski biskup nema puno slobode određivanja svojih pastoralnih putovanja, posebno ne jer bi volio otići ovdje ili ondje. I iako papa Franjo ne putuje toliko kao papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI., posjetio je razne dijelove svijeta i u tim se putovanjima usmjerio prema onim državama otkuda je mogao povećati svjesnost tragedija koje se događaju tamo i u drugim mjestima. Takvo putovanje je namijenjeno u Južni Sudan, najmlađu državu svijeta koja je gotovo zaboravljena. U toj zemlji bjesni građanski rat koji je uzeo tisuće života, a milijunima prijeti glad. Da li će papa posjetiti Južni Sudan nije poznato, iako oružani sukob nije spriječio njegov odlazak u Srednjoafričku republiku i Kolumbiju. Podjednako, njegovo prvo putovanje izvan Rima bio je talijanski otok Lampedusa gdje je odao počast tisućama migranata koji su umrli pokušavajući doći do Europe. Tamo je govorio o odbačenim kulturama i globalizaciji nebrige, a tri godine potom je otišao na slično putovanje na grčki Lesbos kada je prozvao Sredozemno more grobljem i odveo dvanaest sirijskih izbjeglica u Rim sa sobom. Lampedusa je pokazala koliko je papa osjetljiv kao sin imigranta, ali je također pokazao osjetljivost za siromašne. Njegovo putovanje u Meksiko obilježeno je činjenicom da nije ostao u glavnom gradu, već je obilazio osiromašeno indijansko stanovništvo u Chiapasu, žrtve drogeraških kartela u Moreliji i imigrante i izbjeglice na američkoj granici u Ciuda Juarezu.