Buđenje u Hormuzu: SAD ne može zaustaviti iransku naftu jer će Iran u protivnom krenuti u zaustavljanje globalne ekonomije

Dana 8. svibnja 2018. Sjedinjene Države jednostrano su se povukle iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana djelovanja ili iranskog nuklearnog sporazuma, čime su prekršile svoju međunarodnu obvezu i dale svijetu šansu da više ne vjeruju nikakvim potpisima koji dolaze iz Washingtona. Svjetska licemjerna politika, međutim, i dalje poštuje 'američku demokraciju'. Šest mjeseci kasnije, 5. studenog 2018., Sjedinjene Države ponovno su uvele jednostrane sankcije iranskom izvozu nafte i petrokemije, jer samo američka administracija razumije da to pomaže iranskom narodu. Iako je odobrio moratorij na kupovinu iranske nafte za osam država (uključujući Indiju, Japan i Južnu Koreju) koja su trajala do kraja travnja 2019. i koja su im trebala dati vremena za prilagodbu novim sankcijama, Donald Trump je taj moratorij ukinuo 2. svibnja 2019. i ukupni naftni embargo stupio je na svoje mjesto. Sjedinjene Države žele prekinuti izvoz iranske nafte, kako tvrde njeni dužnosnici. Cilj je povećati financijski i gospodarski pritisak na Teheran kako bi zemlja kapitulirala u pregovorima o američkim uvjetima. Iranci trenutno odbijaju američke zahtjeve, sugerirajući da Washington tim postupcima krši međunarodno pravo i posebno rezoluciju 2231 Vijeća sigurnosti UN-a, kojom je podržan nuklearni sporazum. Ostale potpisnice sporazuma Iran politički podržavaju, ali funkcionalno ne djeluju protiv obnovljenih sankcija. Stoga, uzimajući u obzir iranski stav o povlačenju pred američkim maltretiranjem, pogledajmo kako naftni embargo može utjecati na američko-iranski sukob.

Kao nositelj četvrte svjetske rezerve nafte, Iran igra veliku ulogu u svijetu, a nafta je jedno od stožernih oruđa u iranskoj ekonomiji i vanjskoj politici. Glavni dio iranskog proračuna ovisi o njegovom izvozu nafte i petrokemije. Smanjenje ove ovisnosti bio je cilj uzastopnih iranskih uprava, uključujući sadašnju Rohanijevu administraciju. Amerika je ciljala i izvoz nafte i proizvodnju nafte u zemlji s vrlo strogim i do sada neviđenim sankcijama. Ipak, iako su sankcije vrlo štetne za njihovo gospodarstvo, iranski dužnosnici izražavaju glas svog prkosa američkim zahtjevima. Prema iranskom ministru vanjskih poslova Mohamadu Džavadu Zarifu, Iran će prodati svoju naftu, ali 'nikada neće prodati svoje dostojanstvo'. Drugim riječima, Iran će pronaći načine za zaobilaženje jednostranih sankcija Sjedinjenih Država a čineći to, neće pokleknuti pred američkim zahtjevima. Postoje, međutim, ozbiljne sumnje u vezi s tim. Te sumnje treba uzeti u obzir pri analizi mogućnosti potpunog bojkota nafte s jedne strane, i iranske sposobnosti da izbjegne takav bojkot s druge strane.