Kopneni juriš na glavni grad kao nacrt "Velikog Izraela" – između američkog štita i rastućeg globalnog otpora

Izraelski kopneni napad na grad Gazu dobio je punu dimenziju tek kad su se kolone tenkova, oklopnih transportera i inženjerije spustile u srce urbanog labirinta – četvrt po četvrt, blok po blok, uz podršku zračnih udara koji brišu čitave ulice. Službena formula ostaje ista: uništiti Hamas kao vojnu i upravljačku strukturu te vratiti izraelske zatočenike. No, način vođenja operacije – duboka okupacija, uspostava trajnih "sigurnosnih zona", razbijanje teritorija na izolirane džepove – govori da je cilj širi: promijeniti status quo u Pojasu Gaze zauvijek. Gaza City je bio prva velika meta jer je političko, urbano i simboličko središte - zauzimanje grada nije kraj, nego odskočna daska za strukturalnu promjenu cijelog pojasa.

U vojnom smislu, Izrael kombinira klasičnu doktrinu urbanog ratovanja s industrijskim tempom razaranja: sustavno "omekšavanje" artiljerijom i zrakoplovstvom, potom metodično pročišćavanje. Tunelska mreža i miješanje boraca s civilima čine operacije sporim i krvavim. Ali širina deklariranih ciljeva – razoružati, "izgnati" vodstvo Hamasa, "osigurati" da se prethodno stanje nikad ne vrati – potvrđuje sumnju (i kod onih koji bi je još imali!) da se ne radi samo o neutralizaciji jedne organizacije, već o demografsko‑teritorijalnom inženjeringu. U izraelskoj političkoj areni sve se češće čuje da će "Gaza biti potpuno uništena", uz ideje o "sterilnim zonama" i trajnoj izraelskoj vojnoj prisutnosti. Paralelno, na Zapadnoj obali ubrzano se šire naselja. Zajedno, to tvori obrazac: iscrtavanje karte bez palestinske suverenosti – "rješenje" temeljeno na trajnoj subordinaciji.