Eufrat danas dijeli Siriju na islamistički Damask i kurdsku autonomiju dok Turska preslaguje granice

Eufrat je postao duga, mutna granica između dva potpuno različita projekta Sirije. U Deir Ez‑Zoru, na improviziranom zemljanom prijelazu, naoružani pripadnici zaraćenih strana stoje svega dvjestotinjak metara jedni od drugih, spremni zatvoriti most kad god naiđe novinarska ekipa ili “kriva” kolona civila. Opis te svakodnevice – nervozni okidači, improvizirane zapreke i tiha naredba da se prekine promet – potvrđuju ono što se već neko vrijeme sluti: zemlja je formalno “oslobođena”, a u stvarnosti raskomadana. Put od 1.800 kilometara duž ove crte, kako se navodi u velikom izvješću Reutersa, pokazuje mozaik bezvlašća, frakcija i dugih osobnih osveta.

Na zapadu, od većine gradova pa do mediteranske obale, učvrstila se nova vlast u Damasku pod Ahmedom al‑Šaraom – političko‑vojni konglomerat u kojemu dominantnu riječ imaju islamističke frakcije nastale iz ratne opozicije, uz svesrdnu potporu Turske i aktualne američke administracije. Na istoku, preko Eufrata, održava se kurdska autonomna administracija koja kontrolira hidroelektrane i dio naftnih polja – ključne poluge buduće ekonomije. Na papiru postoji “sporazum o integraciji” kurdskih snaga u državne strukture, ali u praksi pregovori zapinju, a rovovi se produbljuju. Crta razdvajanja sve je manje privremena, sve više politički program.