Bolivija i proizvodnja koke: Pitanje politike, ponude i potražnje

Novi zakon u Boliviji omogućava povećanje količine zemlje na kojoj se može saditi koka od 12 na 22 tisuće hektara, čime se modificira gotovo tri desetljeća stara politika proizvodnje koke u ovoj andskoj državi. Naime, od 1988. Bolivija je dala mogućnost uzgoja koke u skladu s Jedinstvenom konvencijom o narkoticima iz 1961. Ova UN-ova konvencija je napravila put prema iskorjenjivanju tradicionalne prakse žvakanja listova koke među indijanskim stanovnicima Andske regije. Ta navika je nastala još u španjolskom kolonijalnom vremenu, kada je domaće stanovništvo ovisilo o tim listovima za dobivanje tjelesne energije dostatne za rad na izvlačenju minerala iz kolonijalnih rudnika. U pogledu UN-ove konvencije, samo je Ekvador uspio iskorijeniti žvakanje koke.

Umjesto smanjivanja, tradicionalno korištenje koke u Boliviji je povećano. Prema riječima predsjednice Donjeg doma Kongresa Gabriele Montaño, nekih 3,3 milijuna ljudi u Boliviji koristi koku na tradicionalan način. Država inače ima oko jedanaest milijuna ljudi. Donji dom je te podatke iznio tijekom izglasavanja novog Općeg zakona o koki 24. veljače. O zakonu se raspravljalo barem jedno desetljeće, a ponajviše ga je gurao osebujni bolivijski predsjednik Evo Morales. On je u svojim političkim početcima i započeo kao vođa sedam sindikata uzgajivača koke u središnjoj bolivijskoj regiji Chapare, u okrugu Cochabamba, otkuda se borio protiv nekoliko konzervativnih vlada u La Pazu koje su htjele iskorijeniti uzgoj koke u skladu s UN-ovom Konvencijom. Zakon i borbu protiv koke financirala je američka uprava za borbu protiv droge DEA, a otpor takvom američkom stavu uzdigao je Moralesa kao popularnog političara i kasnije prvog predsjednika Bolivije iz redova domaćeg indijanskog stanovništva u siječnju 2006.