Barometar nacionalne ambicije: Kako je Kina "u tišini" prestigla SAD i postala najveća diplomatska sila svijeta i kako to planira iskoristiti u daljnjoj borbi za globalni tron?

Iako se često u kontekstu rivalstva spominju SAD i Rusija, svima je jasno da se ona prava bitka za globalnu dominaciju vodi u jednom drugom ringu, onom u kojem se nalaze SAD i Kina. Ta bitka bila je godinama prikrivena, a odnosi su čak bili na razini vrlo kvalitetne (i po obje strane produktivne) kooperacije. No, neke stvari su u konačnici neminovne, pa tako i zaoštravanje odnosa između SAD-a i Kine, a do istog je došlo negdje u isto vrijeme kada je Kina počela pokazivati svoje međunarodne ambicije izvan gabarita uloge da bude tek vodeći proizvođač robe za globalnu potrošnju. Danas imamo trgovinski rat ne relaciji Washington-Peking, koji ne jenjava i unatoč pričama o tome kako je navodni trgovinski sporazum između dvije najveće ekonomije svijeta "pred potpisivanjem", vrijeme prolazi i odnosi postaju sve lošiji. Trenutačno je epicentar Hong Kong, a u nemire se aktivno uključio i SAD ovog tjedna usvajanjem novog zakona kojime se na neki način stavljaju u ulogu zaštitnika tamošnjeg političkog modela, ljudskih prava i demokracije (vidi: Trump preuzeo sudbinu Hong Konga: Koliko će Kinu koštati njegov potpis?). Ne treba posebno ni isticati kako je ovo izvor velikih frustracija po Peking, no nisu jedine. Kinu u isto vrijeme sve više iritiraju američki ratni brodovi na prostorima koje Kina smatra svojim teritorijalnim vodama. Dakako, ovi tamo plove namjerno i s jasnim ciljem - da bi Kini, a i ostatku svijeta, pokazali kako se kineska svojatanja mogu osporiti, i to silom. Pritom primarno mislimo na sporne otoke u Južnom kineskom moru te Tajvanski tjesnac.

No, unatoč činjenici da se napetosti povećavaju, Kina, uz povremenu prijetnju da će se "osvetiti", zapravo ne čini gotovo ništa da bi eskalirala postojeću situaciju. Dobro, u slučaju trgovinskog rata morali su odgovoriti na Trumpove tarife, ali čak i u tom slučaju stječe se dojam da je više Kina zainteresirana za trgovinski sporazum sa SAD-om nego SAD, što je argumentirao i ekonomist Peter Schiff ističući kako Trump vodi pregovore samo kako bi time "pumpao" vrijednost američkih dionica.