Rat je pokrenut u trenutku kada je izraelski vojni vrh procijenio da se iranski odnos snaga ubrzano učvršćuje i da bi daljnje čekanje povećalo cijenu svakog budućeg sukoba. Nuklearni program dao je tu samo politički okvir, međunarodno opravdanje i mobilizacijsku poruku za Washington, ali operativni raspored meta od prvog dana pokazuje širi i vrlo konkretan prioritet. Na vrhu popisa su lanseri, zapovjedni centri, skladišta projektila, radari i protuzračna obrana, dakle cijeli sustav koji Iranu omogućuje da preživi prvi udar i zatim u valovima tuče izraelske gradove, baze i infrastrukturu. I izraelski državni vrh javno je govorio o dvostrukom cilju, uklanjanju nuklearne i balističke prijetnje, što znači da je raketna komponenta od početka bila ugrađena u samu srž ratnog plana, a ne tek sporedna stavka uz nuklearni dosje.
Otud i američka frustracija oko pregovora koji su se, malo je reći, spektakularno raspali američkim vojnim udarom na Iran. Naime, Washington je stalno isticao kako pregovaranje o nuklearnom programu "nije dovoljno" te da se tema mora proširiti i na iranski raketni program. Teheran je to, jasno, oštro odbacivao. Podsjetimo, Iran koji nikad nije izrazio namjeru (niti pokazao potezima) da želi nuklearno oružje, ima pravo na civilnu nuklearnu energiju. Isto tako ima pravo i na vojni raketni program. Dakako, američki diktati su sasvim drugačiji i u trenutku kad je SAD shvatio da balitičko pitanje neće biti na stolu "prevrću" stol i kreću u napad.