Arapski savez protiv turske države i gospodarstva

U rujnu je Egipat pozvao arapske države da kreiraju zajedničku asertivnu politiku protiv Turske. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Maroko počeli su bojkotirati turski uvoz. Ti potezi proizlaze iz sve intenzivnije politike turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana prema arapskim državama i mediteranskoj regiji. Eskalirajući spor dovodi i Europsku uniju u težak položaj, s obzirom na njene manjkave sredozemne politike. Dodatni pritisak na Tursku može se podudarati s interesima EU, ali trebala bi izbjegavati izjednačavanje svoje bliskoistočne politike s ciljevima autoritarnih arapskih režima.

Ključni čimbenik pogoršanja arapsko-turskih odnosa bila je promjena turske politike prema Bliskom istoku i sjevernoj Africi nakon izbijanja arapskog proljeća 2011. Turska je podržala ulične prosvjede i islamističke političke pokrete i stranke povezane s Muslimanskom braćom (MB), stožernim islamističkim pokretom koji je preuzeo vlast u Egiptu i Tunisu. Turska se također uključila u građanski rat u Siriji. Ta se podrška nastavila nakon vojnog puča u Egiptu 2013. godine, koji je svrgnuo predsjednika MB-a Mohameda Morsija, kojeg su podržavali Turci. Neki od arapskih režima u Perzijskom zaljevu - Saudijska Arabija, UAE i Bahrein, gdje lokalne frakcije MB čine glavnu oporbenu skupinu - postajali su sve više neprijateljski nastrojeni prema turskoj politici. Istovremeno, Turska je njihove postupke shvatila kao pokušaj donošenja na Bliski istok poretka koji bi ugrozio arapske vojne interese, posebno nakon što je Abd al-Fattah al-Sisi, neprijateljski raspoložen prema MB, došao na vlast u Egiptu i u svjetlu financijske potpore koju je dobio od UAE i Saudijske Arabije. Sisi i vladari u Zaljevu koji ga podržavaju optužuju Erdogana za širenje radikalizma, iako su i sami povezani s islamističkim strankama (npr., selefijska stranka Al-Nur u Egiptu, da se ne govori o 'privatnim' fondovima i financijskim sredstvima koji odlaze u ruke terorističkih organizacija).