Arapska liga i arapska nesloga: Osnovana uz britansku potporu 1945., je li ova organizacija izgubila smisao svog postojanja?

Posljednji sastanak na vrhu Arapske lige, koji je održan u glavnom gradu Tunisa, potvrdio je da sporna Golanska visoravan i Jeruzalem pripadaju arapskim zemljama, a ne Izraelu. Ipak, nedostatak jedinstva Lige i očigledna nesposobnost poduzimanja konkretnih akcija ponovno su pokrenuli pitanje njene relevantnosti. Kao što je postalo rutina, nekoliko medija navelo je 'neuspjeh' summita, tretirajući cijeli događaj kao šalu. Pojavili su se članci s naslovima kao što su 'Lideri pogodili tipku odgode tijekom summita Arapske lige' ili 'Pola arapskih lidera koji nisu bili na summitu u Tunisu' .

Doista, samo 13 od 22 arapska lidera prisustvovalo je jednodnevnom summitu: kralj Saudijske Arabije Salman, katarski emir Tamim bin Hamad i egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi, iz Tunisa Beji Caid Essebsi, šeik Sabah al-Ahmad iz Kuvajta i kralj Abdulah II. od Jordana, kao i čelnici Iraka, Libanona, Palestine, Jemena, Mauritanije i Džibutija te predstavnik za Libiju. Među zemljama koje nisu poslale nikakvog lidera zemlje ili vlade bili su Sudan, Alžir, Oman i Maroko. Članstvo Sirije zamrznuto je od početka građanskog rata 2011. Iako su glasine da će se to zamrzavanje okončati, objavljivane u medijima u tjednima prije sastanka na vrhu, nije postignut konsenzus o tom pitanju.