Postoji njemačka struja koja puno toga zna i malo toga smije reći. Trenutak je blizu, ali strateška ambivalentnost neće biti dovoljna.
Angela Merkel bila je neka vrsta tranzicijske faze za Njemačku. Još uvijek se držala određenih načela njemačkih gospodarskih interesa, ali njezino popuštanje pred američkim pritiskom već je bilo itekako vidljivo. Gledajući iz retrospektive, Merkel je bila negdje između dva svijeta - s jedne strane nije imala hrabrosti prozvati "američke saveznike" ni kad se ispostavilo da je upravo ona, kao vjerojatno i cijeli njemački vrh, bila pod direktnim nadzorom i špijunažom, kako su pokazali Snowdenovi dokumenti, ali s druge strane povezivala je Njemačku snažnije s ruskim izvorom energije preko plinovoda Sjeverni tok 2.
Eskalacija u Ukrajini nije odgovarala tadašnjem Berlinu i Merkel jest uložila određen napor da se stvari smire diplomatskim putem. No, kao i toliko toga u njezinoj eri vladavine, i ovo je bilo polovično, nedovoljno da se spriječe kasnije eskalacije. Ipak, iz perspektive današnje Njemačke pod Merzom, koji ozbiljno radi na tome da se industrija transformira u veliki vojni stroj, čak i polovičnost koju je povremeno nudila Angela Merkel odjednom zvuči kao privlačan kompromis. Baš zato je zanimljivo pogledati što ona ima za reći danas.