Intervju američkog veleposlanika u Izraelu Mikea Huckabeeja s Tuckerom Carlsonom u jednom je potezu ogolio dvije paralelne dinamike na Bliskom istoku. Prva je dugotrajna fantazija o Velikom Izraelu, od Nila do Eufrata, koja se desetljećima hranila biblijskim referencama i političkim projektima na desnici. Druga je sve otvorenije pretakanje te teologije u službenu politiku Washingtona u trenutku kada druga Trumpova administracija gomila vojnu prisutnost i prelazi opasnu crtu prema otvorenom sudaru s Iranom. Kada čovjek koji predstavlja SAD u Izraelu mirno kaže da bi bilo "u redu" da Izrael preuzme gotovo cijeli Levant, arapski svijet s itekakvim pravom postaje vrlo nervozan.
Huckabee nije slučajni birokrat koji je izletio s nepromišljenom izjavom. Njegovo imenovanje za ambasadora već je bio jasan signal pravca u kojem ide odnos Trumpove Amerike i Izraela. Podsjetimo, Huckabee, koji se dva puta pokušao kandidirati za predsjedničku nominaciju Republikanske stranke (možda bi jedino on Izraelu odgovarao više u Bijeloj kući od Trumpa!), ranije je tvrdio da Palestinci kao narod "ne postoje" i da se okupirana Zapadna obala treba zvati Judeja i Samarija. Svoju političku karijeru gradio je kao baptistički pastor i ikona američkih *evangelikala za koje je bezuvjetna podrška izraelskoj državi jedna od temeljnih dogmi. Ron Dermer, bliski Netanyahuov saveznik, godinama otvoreno govori da su upravo američki evangelici "kičma" izraelske podrške u SAD. U tom okruženju nastaje i dolazi Huckabee, kao predstavnik moćnog religijsko‑političkog bloka.