Analiza: samo 2 mjeseca nakon rušenja prethodne, ponovno pala Vlada u Rumunjskoj
Objavljeno
Samo dva mjeseca nakon pada prethodne Vlade, koju su srušili masovni anti-vladini prosvjedi, novom kabinetu premijera Mihai Răzvana (na slici gore) danas je u parlamentu izglasano nepovjerenje s 235 glasova - 4 više od ukupno potrebnih za rušenje Vlade, ovog puta političkim procesom.
Podsjetimo - nakon što je MMF s lakoćom progurao svoju politiku "stezanja remena", stanovnici diljem Rumunjske izašli su na ulice početkom godine kako bi se borili protiv nametnutih mjera štednje.
Sve regularne taktike bile su na snazi u očajnom pokušaju gušenja prosvjeda - od policijske brutalnosti, medijskih manipulacija do nastojanja da se jednom prolongiranom "šutnjom" prebrodi narodni gnjev.
Glavni europski mediji, po već standardnom postupku, izvještavali su izuzetno malo o važnim događanjima u Rumunjskoj. Ipak, desilo se upravo ono čega su se vladajući i pribojavali - kada je narod napokon u velikom broju izašao na ulice, postalo je jasno da više nema puta natrag - prosvjedi su bivali sve veći i uskoro su zahvatili sve gradove u zemlji (vidi: anti-vladini prosvjedi u Rumunjskoj).
Narodno i političko rušenje s istim rezultatom
U konačnici više nije bilo prostora za taktiziranje i Vlada je napokon pala, no tada na scenu nastupa klasični pokušaj "preotimanja" rezultata masovnih demonstracija - rumunjski predsjednik Băsescu na vlast je za premijera postavio šefa tajnih službi - Mihai Răzvana. Rumunjski list "In Adevărul" u svojoj kolumni dan iza navodi: "činjenica da je vladu preuzeo aktivni špijun sve govori o stanju demokracije u Rumunjskoj".
Drugim riječima, nezadovoljnim stanovnicima diljem zemlje nastojalo se poručiti kako je vrijeme da se "vrate svojim kućama".
Sasvim je jasno da se dolaskom Răzvana na vlast nastojalo dovesti "novo lice", ali uz staru politiku. Rumunji su tako spoznali da srušiti nominalnu vlast i nije neki "preveliki" problem, no kako promjeniti strukturu još uvijek ostaje otvoreno pitanje - premijeri se mijenjaju, ali politika MMF-a i "nužnost" mjera štednje i dalje ostaju.