Analiza rata u kojem jedna strana ne može pobijediti, a druga mora: Potpora za napadnutu Ukrajinu pretvara se u euforiju jer Zapad, ujedinjen kao nikad ranije, osjeća da je Rusija na rubu poraza

Ruski napad na Ukrajinu traje već pet dana i teško je pojmiti da je stvarno samo pet jer od količine informacija dobiva se osjećaj kao da ovo traje u najmanju ruku tjednima, ako ne i mjesecima. Možda je razlog tome taj što je ova invazija zapravo tek vrhunac eskalacije ogromne krize koja se gomilala 8 dugih godina. Ali mogli bismo ići i dalje, moglo bi se reći da je ovo ponovna eskalacija Hladnog rata - ne "novi Hladni rat" već rasplamsavanje onog starog koji nikad nije ni završio već se samo pritajio. I zaista, kad pobliže pogledamo uzroke koji su doveli do ove situacije oni su u suštini jako "hladnoratovski". Rusija ističe kako ih je NATO prevario kad su im 90-ih obećali da se neće širiti dalje prema istoku, a i glavni rivali u ovoj situaciji nisu Rusija i Ukrajina već Rusija i SAD. Zapravo Ukrajina ovdje postaje jedna u nizu zemalja u kojoj će hladnoratovski suparnici sukobljavati se "preko posrednika" - ali ovog puta samo SAD jer je Rusija sada direktno uključena.

Što je Putin točno mislio postići napadom na Ukrajinu još uvijek je predmet oštre debate, a razlozi variraju od toga da je htio natjerati NATO i SAD za pregovarački stol pa do toga da zapravo želi osvojiti Ukrajinu i pripojiti je Rusiji. Vrijeme će pokazati koje su točno ambicije, ali do onda možemo govoriti o tome što je sad definitivno ambicija druge strane koja nije pokrenula ovaj rat, ali sad već definitivno ima i vlastite ciljeve.