Zimski operativni zastoj na bojištu više izgleda kao tehnički predah nego kao politički signal. Trilateralni razgovori Rusije, SAD-a i Ukrajine u Abu Dhabiju ulaze u drugi krug 1. veljače, potvrđeno je danas iz Moskve, uz diplomatski rječnik o "konstruktivnosti" i "napretku", ali temeljna logika rata ostaje ista. Inicijativa je na terenu, a pregovori zasad služe kao paralelni kanal pritiska, testiranja i pripreme idućih poteza. U takvom okviru postaje realnije očekivati dug proces iscrpljivanja nego brzi mirovni sporazum koji bi zatvorio ključne teritorijalne sporove.
Najtvrđa točka je, i dalje, Donbas. Teško je zamisliti plan u kojem Rusija dobrovoljno odustaje od kontrole barem cijelog Donbasa, jer je to u Moskvi već odavno definirano kao strateški minimum. Luganska oblast je praktično pod punom ruskom kontrolom, dok u Donjeckoj i dalje ostaje znatan prostor pod ukrajinskom kontrolom, uz veliku političku i simboličku vrijednost za obje strane. Herson i Zaporožje imaju drukčiju pregovaračku dinamiku, jer se radi o širokim, razvedenim frontama gdje su linije kontrole promjenjive, a sama Moskva razumije da njena ranija formalna "aneksija" može imati funkciju poluge. Donbas je tu srž narativa, logistike i dugoročnog sigurnosnog koncepta Rusije.
Idemo stoga detaljno pogledati kako stvari stoje na fronti uz naglasak na potencijalne nove operacije. Brojni ruski izvori (zapravo najčešće pro-vojni blogovi koji sve to prate iz sata u sat) sugeriraju da je puno toga u pripremi. To dodatno potvrđuje da Moskva vjerojatno uopće nema očekivanja da bi se u narednim pregovorima moglo nešto dramatično promijeniti.
Operativno planiranje za 2026. se sve jasnije fokusira na dvije velike linije. Rusija teritorij širi gotovo svakodnevno, ali ritam je spor jer se napredovanje plaća ljudstvom, streljivom i vremenom, a ukrajinska obrana je slojevita, minirana i oslonjena na precizne udare. U takvim uvjetima važnije je gdje se može dobiti operativni slom, a ne samo još nekoliko sela. Dva kandidata iskaču iz rasporeda snaga i zadnjih pomaka, smjer prema velikoj utvrđenoj aglomeraciji Slovjansk–Kramatorsk te smjer prema Orehovu i dalje prema Zaporožju, uz oživljavanje dnjeparskog sektora.