Zimski operativni zastoj na bojištu više izgleda kao tehnički predah nego kao politički signal. Trilateralni razgovori Rusije, SAD-a i Ukrajine u Abu Dhabiju ulaze u drugi krug 1. veljače, potvrđeno je danas iz Moskve, uz diplomatski rječnik o "konstruktivnosti" i "napretku", ali temeljna logika rata ostaje ista. Inicijativa je na terenu, a pregovori zasad služe kao paralelni kanal pritiska, testiranja i pripreme idućih poteza. U takvom okviru postaje realnije očekivati dug proces iscrpljivanja nego brzi mirovni sporazum koji bi zatvorio ključne teritorijalne sporove.
Najtvrđa točka je, i dalje, Donbas. Teško je zamisliti plan u kojem Rusija dobrovoljno odustaje od kontrole barem cijelog Donbasa, jer je to u Moskvi već odavno definirano kao strateški minimum. Luganska oblast je praktično pod punom ruskom kontrolom, dok u Donjeckoj i dalje ostaje znatan prostor pod ukrajinskom kontrolom, uz veliku političku i simboličku vrijednost za obje strane. Herson i Zaporožje imaju drukčiju pregovaračku dinamiku, jer se radi o širokim, razvedenim frontama gdje su linije kontrole promjenjive, a sama Moskva razumije da njena ranija formalna "aneksija" može imati funkciju poluge. Donbas je tu srž narativa, logistike i dugoročnog sigurnosnog koncepta Rusije.