Fragmentacija američke ideje za Ukrajinu ili kako imperijalizam s lakoćom ponovno grabi dok se slavenski susjedi međusobno ubijaju

Ako se nalazimo u završnici rata u Ukrajini, to je itekako dramatična završnica. Problem je u tome što nema baš nikakve garancije da ovo jest završnica. Nešto dramatično se svakako događa, ali bit će potrebno puno mudrosti, pa i sreće, da iz toga proizađe mir. Jer onaj prozor prema brzom miru, koji je izgledao otvoren početkom ove godine, sada ne samo da se čini zatvoren već bi se ozbiljno moglo povesti debatu o tome je li to čemu smo svjedočili uopće i bio prozor ili samo lažna konstrukcija privremeno nacrtana na zidu.

Mogli bismo sve ovo opisati kao klasičnu posljedicu činjenice da Amerikom ponovno vlada Donald Trump s kojim baš nikad nitko ne zna na čemu je jer će svoje planove, stavove i pristupe mijenjati takvom brzinom da čak i brze analize potencijalno zastare već do objave. No, bilo bi naivno misliti da je ovo naglo njihanje između mogućeg mira i još većeg rata isključivo posljedica improvizacije američkog predsjednika. Nije uloga američkog predsjednika dolaskom Trumpa odjednom postala nešto naročito moćnija, ona je i dalje amalgamacija brojnih interesa (i interesnih skupina) koji se smjenjuju da bi u konačnici kroz lik predsjednika progovarali i mijenjali temeljne postavke.