Američka politika prema Siriji zadnjih godina može se nazvati jedino agonijom i tjeskobnim iščekivanjem. Koliko još treba čekati da Washington konstatira kako ništa nema smisla na Bliskom istoku dok se u Damasku s vlasti na ovaj ili onaj način sruši predsjednik Bashar al-Assad?
Polako, ali vjerojatno sigurno, sve vodi u tom pravcu. Nekoliko faktora će pritom poslužiti kao katalizatori. Prvi je promjena strukture vanjskopolitičkog vodstva unutar SAD-a. Pobjedom Republikanaca na izborima za Kongres Obama će neminovno izgubiti znatan dio svoje političke moći, naročito u domeni vanjske politike gdje je najambicioznija neo-konzervativna frakcija Republikanske stranke.
Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija: