Analiza opasne eskalacije na istoku Europe: "Bombardiranje" migrantima, upad paravojnih snaga i vođenje hibridnog rata - jesu li Poljska i Bjelorusija na rubu oružanog sukoba?

Sve je počelo još prošle godine u proljeće. Bjelorusija, kojom još tamo od raspada SSSR-a čvrstom rukom vlada jedan te isti čovjek, predsjednik Aleksandar Lukašenko - kojem je to donijelo nadimak "zadnji europski diktator" - gotovo da i nije imala prosvjeda, a ako bi ih i bilo, brzo su bili ugušeni. Izgledalo je kako je gotovo nemoguće pokrenuti anti-vladine demonstracije u zemlji kao što je Bjelorusija, zemlja gdje je KGB još uvijek KGB. No, sve to se promijenilo u svibnju prošle godine kada su demonstracije itekako buknule te zatekle Lukašenka i vladajuće.

Da je Lukašenko itekako bio zatečen pokazuje i njegova prva reakcija. Naime, on je bio uvjeren da je demonstracije organizirala - Rusija, i to s ciljem da ga "sruši s vlasti". Očito je Lukašenko smatrao da Rusija ima neki konkretan razlog biti ljuta na njega, možda to što se u to vrijeme poprilično blisko družio s Amerikancima (tadašnji američki državni tajnik Mike Pompeo bio je i u posjeti Minsku). No, uskoro je shvatio da to nije nekakva ruska odmazda već da je riječ o domaćoj opoziciji za koju možda nije niti znao da postoji. Tko su uopće anti-vladine snage u Bjelorusiji? Riječ je o mreži dobro organiziranih aktivista koji, moglo bi se reći, imaju želju preorijentirati Bjelorusiju iz njezinog aktualnog političko-strateškog položaja prema Rusiji te je okrenuti prema Europskoj uniji. Dakako, i srušiti Lukašenka s vlasti.