Kako je Slavoj Žižek od najopasnijeg živućeg filozofa prešao put do provokativnog predlaganja da se Ukrajini da nuklearno oružje

S vremena na vrijeme svaka velika kriza, naročito one koje traju dovoljno dugo, imat će trenutak kad će se nešto trebati reći o tome što poznati slovenski filozof Slavoj Žižek ima za reći o tome. To dolazi skoro kao jedan intermezzo u kontekstu šire drame koja traje. Problem je pogoditi je li to zaista sredina, ali problem može biti i sadržaj, naročito u zadnjih nekoliko instanci. A nije uvijek bilo tako. Bilo je vrijeme kad se ukazivanje Žižeka u pauzama globalnih kriza moglo bezrezervno smatrati dobrim doprinosom, važnim i preciznim seciranjem tekuće nepravde na jedan svojstven način.

Ali kako se vremena mijenjaju tako sve više navire nostalgija za tom preciznošću koja je intelektualno grmjela, bilo da je riječ o definitivnoj analizi iznimne "od dolje prema gore" pobune u vidu Occupy Wall Street pokreta prije sad već dosta godina, oštre i krajnje disidentske interpretacije otpora u Afganistanu kada se baš nitko nije usudio talibane nazivati "borcima", pa do potpuno jasne osude anti-radničkih revolucija u novijoj Europi kroz mjere štednje i diktat nadnacionalnih tijela kao što su Europska centralna banka.