Iranske rakete i izraelska avijacija su borba između moćnog čekića i napredne tehnologije, ali totalni preokret dolazi ako se SAD uključi, što se čini sve bliže jer Trump se razotkriva - zapravo je "Izrael na prvom mjestu"?
Objavljeno
Izraelski napad na iranska nuklearna postrojenja 13. lipnja 2025. pretvorio je dugogodišnje prikriveno suparništvo u otvoreni rat. Pet dana poslije, zbrajaju se deseci poginulih na obje strane (poprilično više na iranskoj), sirene u Tel Avivu oglašavaju se jednako često kao što bespilotne letjelice zuje nad Teheranom, a diplomacija tek nijemo promatra. S obzirom na vojnu neravnotežu – Izrael raspolaže jednom od najtehnološkijih vojski svijeta i jedini u regiji čuva tajni nuklearni arsenal – pitanje stoga nije tko je jači u apsolutnom smislu, nego može li Iran uzvratiti dovoljno snažno da odvrati daljnju agresiju.
Teheran svoju asimetričnu snagu gradi na najvećem raketnom arsenalu Bliskog istoka. Balističke rakete Shahab‑3, Ghadr, Sejjil i Khorramshahr, dometa do 2 000 km, pokrivaju cijeli teritorij Izraela i omogućuju udar bez izlaska iz vlastitog zračnog prostora. Najnoviji hipersonični projektil Fattah, koji prelazi Mach 13, tek je simbol iranske ambicije da probije sve proturaketne štitove. U praksi se ta strategija pokazala učinkovitom: salve od nekoliko desetaka projektila, pojačane rojevima jeftinih kamikaza‑dronova Shahed‑136, uspjele su zasititi čak i višeslojni izraelski obrambeni sustav (Iron Dome, Davidova praćka, Arrow). Rakete su se već probile u Haifu, Jeruzalem, Tel Aviv... Ukupno je to možda malo u odnosu na razaranja u Iranu, ali dovoljno da se pokaže kako odvraćanje funkcionira.