Analiza: Dvojbe oko sirijskih sigurnih zona

Dogovor o stvaranju sigurnih zona u Siriji počinje se ostvarivati sa subotom, 6. svibnja, zajedno sa šestomjesečnim dogovorom o primirju. Dogovor su stvorili saveznici sirijskog predsjednika Bašara al-Asada Rusija i Iran, te Turska koja podupire pobunjenike u Siriji, kao još jedan zaključak pregovora o prestanku vatre u kazahstanskom glavnom gradu Astani. Sigurne zone će se uspostaviti oko Idliba, Homsa, Damaska i Golanske visoravni uz jordansku granicu. U dogovoru se poziva na stvaranje zajedničke radne skupine do 18. svibnja kako bi se odredile granice ovih zona i smjernice kako razlikovati oružanu opoziciju od terorističkih skupina koje će i dalje biti na meti vojnih udara. Realno, ovakve sigurne zone se neće u potpunosti uspostaviti za barem još jedan mjesec.

Moskva, Ankara i Teheran potpisali su 4. svibnja memorandum u Astanu čime su poduprijeli ruski poziv za takve zone u područjima pod nadzorom pobunjenika u sjeverozapadnoj Siriji. SAD su izjavile da će poduprijeti svaki pokušaj zaustavljanja nasilja u Siriji, iako ima određene zabrinutosti oko tog dogovora. Ruski prijedlog poziva na stvaranje sigurnih zona u Idlibu, gdje sirijska naoružana oporba drži veći dio te provincije. Ujedno se nalaže sigurna zona u središnjoj pokrajini Homs, te na jugu oko Golana. Blizu Damaska bila bi četvrta sigurna zona, u enklavi Istočna Guta, u kojoj također prevlast imaju pobunjenici. Te zone trebale bi biti slobodne od bitaka i nesigurnosti, te bi se potaknuo povratak izbjeglica, dostava pomoći stradalima i početak obnove gradova i sela. Na granicama zona bile bi straže i kontrolne točke, a zajedno bi se o sigurnosti brinule pobunjeničke i vladine snage. U obliku promatrača prisutne bi bile i strane vojne snage.