Ideja američke blokade trebala je biti Trumpov improvizirani izlaz iz rata koji nije uspio dobiti. Nakon što bombardiranje nije slomilo Iran, nakon što se nije dogodio unutarnji raspad kojem su se nadali u Washingtonu i Tel Avivu, a kopnena invazija (čini se) ostala previše riskantna i preskupa, ostalo je ono što je u američkom političkom teatru trebalo izgledati kao "kontrola situacije" - presjeći Iran, blokirati mu luke, stvoriti pritisak, kupiti vrijeme i natjerati Teheran da se vrati za stol pod lošijim uvjetima. U praksi se dogodilo suprotno. Blokada je u Teheranu interpretirana kao "čin piratstva", kao otvoreni čin agresije i kao novi ratni korak, a ne kao pregovarački instrument. Time nije otvoren put prema novom krugu razgovora, nego je i ono malo prostora za tzv. "Islamabad 2.0" dodatno suženo. Trump, koji je svakako naviknut na tvrde pregovore cijelog života, možda je napokon susreo tvrđeg pregovarača.
U iranskom vrhu pritom nije došlo do konfuzije koju su zazivale zapadne medijske konstrukcije (priče i spinovi o tzv. "sukobu u vrhu iranske vlasti"). Naprotiv, rat je proizveo novu, naglašeno sigurnosnu konfiguraciju odlučivanja. Reformski blok nije nestao, predsjednik Pezeškijan nije formalno gurnut u stranu, ali je realna težišna točka pomaknuta prema tvrđoj, kompaktnijoj jezgri koju čine ljudi poput Ahmada Vahidija, Galibafa, Mohammada Zolqadra i Mohsena Rezaiija, sve pod konačnim autoritetom ajatolaha Hamneija juniora (čije nepojavljivanje u javnosti mu zapravo ide na ruku). Komunikacija je, zbog sigurnosnih razloga, usporena i maksimalno zatvorena, čak i analogna (pojedini izvori navode kako iranski vrh komunicira kroz rukom pisane upute), ali politička linija ostaje ujednačena. Washington i njihovi mediji griješe kad govore o nekom velikom rascjepu u Teheranu. Razlike u nijansama postoje, ali ne i razbijanje centra odlučivanja. A upravo ta unutarnja kohezija objašnjava zašto je odgovor na američki poziv na nove razgovore bio tako jednostavan i tako čvrst - pod blokadom nema pregovora. I što će Trump sad?