Sve naše digitalne uspomene blijede

Postoje primarno dvije vrste uspomena. One koje čuvamo u internim "folderima" i memoriji našeg mozga i one koje pohranjujemo izvan njega da nam služe kao podsjetnici, nama i drugima koje bismo upoznali s njima. Ove interne, koje čuvamo u glavi, vjerojatno su najbolje zaštićene. Možemo ih dijeliti, kroz prepričavanje, možemo ih reproducirati samo za sebe, pred našim očima, "vadeći" slike, pa čak i audio i video "zapise" vrteći si ih kako nam se poželi.

Ali postoji problem, i to s obje vrste uspomena. Ove interne u našim glavama sortiraju se poprilično apstraktno. Ni sami zapravo ne znamo točno gdje iako o ljudskom mozgu svakog dana znamo sve više i više. Koliki je uopće kapacitet našeg mozga ako govorimo o pohrani podataka? Napravljena su zanimljiva neurološka istraživanja po tom pitanju te je zaključeno da ljudski mozak u prosjeku ima kapacitet od oko 2.5 petabajta, odnosno 2.5 milijuna gigabajta. To je... poprilično, ali opet ne baš "beskonačno".