Iza jedne revolucije dolazi još i veća: AI ne smjenjuje samo radnika, smjenjuje i sam alat
AI više ne prijeti samo radnim mjestima, nego i samim alatima koje smo desetljećima uzimali zdravo za gotovo, a tržišta su to prva osjetila.
Objavljeno
Poprilično apstraktno, a često i alarmantno, u javni diskurs ulazi rasprava o tome hoće li, kako i kada, umjetna inteligencija "zamijeniti radnika". No, dok se ta rasprava još nije čak ni dovoljno stavila u pravi kontekst i više služi kao privlačenje pažnje, u pozadini se događa puno toga, uključujući i nešto što bismo mogli nazvati idućom ili (možda) paralelnom revolucijom, odnosno situacijom u kojoj AI ne cilja samog radnika već i nešto više i šire - doslovno alat s kojim radi. Za modernog radnika to je softver kojim se svakodnevno koristi. Word, Excel, Photoshop, platforme za nadzor kamera, aplikacije za montažu, poslovni alati za upravljanje procesima... Cijeli jedan sloj digitalnog svijeta koji se doživljava kao nešto zadano i stabilno.
Upravo taj sloj sad također ulazi u novu fazu. Umjetna inteligencija više ne ubrzava samo rad "u" softveru nego se sama nameće kao softver sam za sebe. Počinje zadirati u sam čin stvaranja i slaganja softvera. Pojavljuje se scenarij u kojem čovjek više ne bira program, ne instalira ništa i ne uči sučelje. Umjesto toga tek izgovara namjeru. AI se spušta kat niže i sam slaže rješenje. Na prvu to može zvučati kao nešto što nije odveć uzbudljivo (zato i nije predmet brojnih tekstova), ali u suštini, kako ćemo i pokazati, riječ je o tektonskoj promjeni koja će se osjetiti globalno.