Sovjetski Partizani: Gerilski rat iza neprijateljskih linija i simbol otpora fašizmu (II. dio)

Na inicijativu Centralnog komiteta, Stavka je tek 30. svibnja 1942. formirala u Moskvi Centralni štab partizanskog pokreta, a nešto kasnije te godine i slične specijalne centralne štabove za partizane u Ukrajini i Bjelorusiji. Partizanski se pokret doista razvio 1942., iako još nije postao masovni pokret kakav će biti 1943. Razvijanje gerilskog pokreta otpora događalo se sporo, a ta činjenica se može u najmanju ruku pripisati nestašici oružja.

Količina potrebnih ljudi i opreme, koje je Moskva 1942. mogla slati partizanima zrakom, bile su još vrlo ograničene i mnoge su partizanske jedinice morale biti sasvim ili gotovo sasvim prepuštene same sebi. Stoga su napadale njemačka skladišta i opskrbne točke i ovisile su o dobrovoljnoj pomoći seljaka. Njemačka okupacijska politika je svakako pripomogla poticanju i širenju partizanskih aktivnosti posebice u krajevima poput Bjelorusije ili šumovitih predjela zapadne Rusije: Orela i Brjanska. Vladavina terora u gradovima, masovne deportacije mladih u Njemačku, koje su započele već u ožujku 1942. duboko su djelovale na civilno pučanstvo.