Djeca revolucije i nasilja: Priča o godinama japanske radikalne ljevice, terorizmu, Ujedinjenoj Crvenoj Armiji, jezivim frakcijskim obračunima i jednoj talačkoj krizi koja će promijeniti Japan zauvijek

Japan svakako nije zemlja koja povezujemo s radikalnim ljevičarskim pokretima, bar ne u novije vrijeme, no nekad je situacija bila poprilično drugačija. 60-ih godina prošlog stoljeća na japanskim sveučilištima formirali su se brojni ljevičarski studentski pokreti, slično kao i na Zapadu. Krajem desetljeća je pak došlo do oštrih frakcijskih podjela unutar ljevičarske studentske scene. Podjele su uskoro prerasle u međusobno nadmetanje pa u sukobe i najzad u vrlo nasilne sukobe.

Utjecajna je u to vrijeme bila i Japanska komunistička partija (postoji i danas, no sa znatno manjim utjecajem), no frakcije na sveučilištima su išle u "svim pravcima". Studentski nemiri i radikalizacija ne čudi s obzirom da je post-ratni Japan uvelike bio policijska država. Američka okupacija Japana nije dugo trajala, od 1945. do 1951. uz iznimku Ryukyu otoka gdje je američka okupacija potrajala do 1972. Ipak, period američke okupacije (da ne spominjemo Drugi svjetski rat i dvije atmoske bombe, na Hirošimu i Nagasaki) bio je vrlo težak - SAD je ukinuo svu slobodu govora u Japanu, a američki vojnici silovali su na tisuće žene (naročito nakon zatvaranja bordela). U takvoj atmosferi u Japanu je, očekivano, dolazilo do političke radikalizacije, naročito kod studentske populacije (mahom rođene nakon Drugog svjetskog rata).