4. studenog 1979: 40 godina od zauzimanja američke ambasade u Teheranu - priča o 444 dana talačke krize koja će SAD i Iran učiniti trajnim neprijateljima, a propala operacija spašavanja na vlast dovesti Ronalda Reagana

Gledajući u političkom kontekstu i posljedicama koje su proizašle, koje se i dan danas itekako osjete, talačka kriza američkih diplomata u Teheranu, glavnom gradu Irana, bila je bez dvojbe jedna od najznačajnijih kriza takve vrste u 20. stoljeću.

Godina je 1979., revolucionarna godina u Iranu. S vlasti je svrgnut kralj, posljednji iranski kralj (ili šah), Mohammad Reza Pahlavi - bliski američki saveznik. Politička situacija u zemlji okrenuta je naglavačke. Iako su u revoluciji protiv šaha sudjelovale razne političke skupine, nakon što je Pahlavi protjeran iz zemlje dominaciju su ipak preuzele islamističke snage te je tako Iran postao Islamska Republika, a vrhovni vođa zemlje je ajatolah, u slučaju ove 1979. to je i lider same revolucije, Ruholah Homeini.

Odnosi između Teherana i Washingtona se nakon revolucije (Pahlavi je srušen u veljači 1979.), očekivano, naglo srozavaju, kao što i inače biva kada se (vrlo rijetko) s vlasti ruši netko lojalan SAD-u (slično je bilo i s Kubom kada je s vlasti srušen pro-američki despot Fulgencio Batista), ali najveća eskalacija započet će 4. studenog 1979. kada počinje talačka kriza u Teheranu - 52 američkih diplomata i građana zarobljeno je na prostoru američke ambasade.

Tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter poručio je kako su zarobljeni Amerikanci žrtve "terorizma i anarhije". U Iranu je pak potez naišao na odobrenje mnogih koji su zarobljavanje Amerikanaca percipirali kao osvetu za američko podupiranje Pahlavijevog režima kao i za američke pokušaje potkopavanja Iranske revolucije.