Krajem 1921. razne manje desničarske stranke u Italiji ujedinile su se u jednu Fašističku stranku na čijem čelu je bio budući talijanski diktator Benito Mussolini. Riječ je o periodu izuzetne krize u Italiji nakon Prvog svjetskog rata, periodu koji se često naziva "Biennio Rosso" (Dvije crvene godine). Neki su smatrali kako će već 1918. u Italiji buknuti revolucija (godinu ranije buknula je u Rusiji). Došlo je do velikih sukoba i oštre polarizacije između ljevičarskih i desničarskih snaga. U konačnici su prevladali radikalni desničari, a kulminacija je bio fašistički marš na Rim kojeg je početkom listopada 1922. najavio Benito Mussolini u svom govoru - pritom ističe: "Ili će nam vlast biti predana ili ćemo je sami preuzeti marširajući na Rim".
Dakle, postalo je jasno da Fašistička stranka nema namjeru dolaziti na vlast demokratskim putem, ako im to odmah ne pođe za rukom (izbori su održani 1919. godine, pobijedila je Socijalistička stranka).