14. siječnja 1943: Konferencija u Casablanci bio je važan trenutak po tijek, naročito završetak Drugog svjetskog rata - O "bezuvjetnoj predaji" i francuskim generalima koji se nisu voljeli

Na današnji dan, 14. siječnja ratne 1943., u Maroku započela je Konferencija u Casablanci - bio je to važan susret saveznika na kojem su morali dogovoriti iduću fazu Drugog svjetskog rata. Prisutni su bili britanski premijer Winston Churchill te američki predsjednik Franklin D. Roosevelt. Treći član "Velike trojke", sovjetski lider Jozif Staljin, odlučio je ne doći navodeći kao razlog tadašnju Bitku za Staljingrad koja se još uvijek vodila (riječ je o najvećoj bitci Drugog svjetskog rata). Uz Churchilla i Roosevelta prisutni su također bili i francuski generali Charles de Gaulle i Henri Giraud, predstavnici Slobodnih francuskih snaga (snaga otpora), no nisu imali većeg utjecaja na planiranje u sklopu ove konferencije koja će potrajati 10 dana, odnosno do 24. siječnja (dakako, Charles de Gaulle će kasnije postati znatno "zvučnije ime" - bit će utjecajni francuski predsjednik od 1959. do 1969. godine).

O čemu se raspravljalo? Uvelike o praktičnim pitanjima - prebacivanju resursa, vojnoj taktici, ali i o granicama novog svijeta koji se nazirao. Pregovori su rezultirali tzv. Deklaracijom iz Casablance. Najvažnija stavka iz iste, za koju se može reći da je od povijesne važnosti i imat će popriličan utjecaj na razvoj, naročito kraj Drugog svjetskog rata, je stavka o "bezuvjetnoj predaji". Drugim riječima - dogovoreno je da će se Saveznici boriti protiv sila Osovine sve dok iste ne budu u potpunosti poražene. Neće biti kompromisa, neće biti nagodbe.