Kada stotine tisuća nestaju: Sovjetska Velika čistka (II.dio)

Pokretanje Velikog terora
Staljin se prvo osvetio Lavu Kamenjevu i Grigoriju Zinovjevu koji su bili optuženi za prešutno toleriranje smrti Kirova. Pristali su prihvatiti moralnu i političku odgovornost za njihovu raniju slabiju privrženost u zamjenu za uvjerenje da će dobiti blažu kaznu. Sudski postupak održan je kao zatvoreno suđenje u siječnju 1935. Po Staljinovu zahtjevu, Zinovjev je osuđen na 10 godina zatvora, a Kamenjev na 5. Staljinovi zatvori nisu bili hoteli. Uz to, 663 bivših pristaša Zinovjeva u Lenjingradu bilo je poslano u progonstvo u Jakutiju i ostale puste sibirske predjele.

Staljin je pokrenuo motor preventivne represije. Ni prognani komunisti, bivši oporbenjaci, ni deportirani stanovnici gradova, pripadnici nekadašnje srednje klase, nisu kovali urotu protiv Staljina. No, Staljin im nije htio dati priliku za to. Njegova želja za potpunim nadzorom protezala se i na obične komuniste koji nikad nisu pripadali nekoj frakciji oporbe. 1934. bila je naređena još jedna čistka nepoželjnih članova, a vrbovanje za drugu polovicu godine za članstvo u partiji je zaustavljeno. Došavši nakon čistke 1933., ova je mjera bila znak zabrinutosti Sekretarijata zbog revolucionarne "avangarde". U siječnju 1935., kada je Kamenjevu i Zinovjevu određena zatvorska kazna, najavljena je opća promjena partijskih knjižica. To je bila čistka pod drugim nazivom: cilj je bio identificirati i ukloniti one članove koji nisu ništa napravili za partiju nego samo koriste prednosti posjedovanja knjižice. Posljedica je bila ta da su do svibnja 1935. 281 872 osobe prestale biti članom Komunističke partije SSSR-a.