Na karti svijeta nekada se mogao vidjeti obris danske zastave duboko u Karibima. Otoci Sveti Toma, Sveti Križ i Sveti Ivan bili su danski posjed stotinama godina, iako su od Kopenhagena udaljeni tisućama kilometara. U europskim prijestolnicama takve kolonije dugo su služile kao potvrda državnog prestiža, dokaz da i male sile mogu imati svoje tropske "točke" u globalnoj trgovini.
Na tim otocima izgrađena je ekonomija šećera. Plantaže trske, preša, brodovi koji odlaze prema Europi i prema drugim kolonijama, a u samoj srži tog sustava bio je rad ljudi dovedenih iz Afrike. Danska je svoje karipske posjede uvezala u širi atlantski poredak u kojem je roba slobodno plovila, a i ljudi su bili roba. U središtima moći govorilo se o trgovačkim bilancama, dok se na otocima svakodnevica mjerila u prisilnom radu, kaznama i otporu.