Bitka za Iwo Jimu i podizanje zastave na planinu Suribachi

Bitka za Iwo Jimu( japanski Iōjima, što znači sumporni otok), je bila velika bitka gdje su marinci SAD-a se iskrcali na otok Iwo Jimu te ga naposljetku i zauzeli od strane Japanske carske vojske tijekom Drugog svjetskog rata, a koja se vodila od 19.veljače do 26.ožujka 1945.godine. Američka invazija, kodnog naziva 'Operacija Detachment', je imala za cilj zauzimanje cijelog otoka, uključujući tri aerodroma koja su kontrolirali Japanci, sve u cilju pripremanja terena za napade na japansko glavno kopno. Bitka, koja je trajala 5 tjedana, je bila jedna od najžešćih i najkrvavijih bitki koje su se vodile na Pacifiku u Drugom svjetskom ratu.

Nakon velikih gubitaka u ljudstvu postavilo se pitanje strateške važnosti otoka. Postalo je očito da otok nema prevelik značaj za vojsku SAD-a kao polazišna baza za daljnje operacije, te za mornaricu SAD-a kao pomorska baza; ipak, pomorska inženjerska brigada Seabees su ponovno izgradili sletne piste koje su korištene kao piste za hitna slijetanja američkih bombardera B-29. Položaji Japanske carske vojske na otoku bili su dobro utvrđeni, sa gustom mrežom podzemnih bunkera, skrivenih položaja topništva i 18 kilometara dugačkom mrežom podzemnih tunela. Amerikanci su bili potpomognuti intenzivnom topovskom potporom sa svojih ratnih brodova te su imali zračnu premoć nad Iwo Jimom od početka bitke.